Na Medvednici sa Sigmom 150-600mm f5-6.3 DG HSM Sports

U trenutku kada sam prvi puta u ruke uzeo ovu Sigmu, prva misao je bila: teško. Sljedeće dvije misli bile su teško i opet, teško. Morat ću obnoviti članarinu u teretani (članak je napisan neposredno prije njihova zatvaranja, op.a.)! Naime, radi se o objektivu SIGMA 150-600mm f5-6.3 Sports, koji impresionira svojim izgledom. Njegovih nešto manje od tri kilograma težine samo doprinosi njegovoj impozantnosti.

Kratki izlet, a nije Antuna Šoljana

Planirani put put na Hvar sam morao otkazati zbog širenja virusa (op. u vrijeme pisanja još nismo imali ovako stroge mjere), pa se moram se utješiti nečim bližim. Komad pizze, limenka piva i Sony fotoaparat bit će sasvim dovoljno društvo za kratki izlet na Medvednicu. Bit će to izvrsna prilika za okušati i novu Sigmu. Kako je oprema koju ovaj put nosim poprilično teška, odustao sam od pješačenja.

No asfaltna cesta na Medvednicu zatvorena je za javni promet zbog radova na novoj žičari. Morat će, dakle, poslužiti i neka sporedna. Biram makadam, koji se u brojnim zavojima iz Gornje Kustošije penje do planinarskog doma Risnjak. Cesta je iznenađujuće dobra, barem dok traje suho vrijeme. Ni osobni automobil ne bi imao većih problema, a moj SUV to prolazi kao od šale.

Prolazim mimo Risnjaka. Premda je radni dan, zbog ove situacije tu se skupila poveća grupa ljudi. Nije mi do druženja, i to ne samo zbog epidemiološke slike. Želim se u potpunosti posvetiti mom sportskom prijatelju.

SIGMA 150-600mm f5-6.3 Sports: teška, ali moćna

Livada na Bistranskom sedlu sasvim je prikladna za duži boravak. Tamo je pokoja izletnička klupa te nadstrešnica za slučaj kiše. Pripremam fotoaparat, Sigmu i stativ, koji će mi, kako se čini, biti neophodan za tako težak objektiv. Krećem na šetnju po cesti koja se nastavlja u smjeru Zagorja.

Prvo mi pažnju zaokuplja predivni zagorski pejzaž, koji se u produžetku ceste probija kroz krošnje drveća. Postavljam stativ i fotoaparat te snimam nekoliko fotografija. S obzirom na stativ, odlučujem se za niski ISO. Okidam par fotografija i provjeravam ih u tražilu pod povećanjem. Najprije nisam bio osobito zadovoljan oštrinom. Isključujem autofokus i izoštravam ručno. Velika prednost mirrorlessa jest u tome što pri izoštravanju mogu koristiti povećalo. Međutim, ni sa ručnim izoštravanjem nisam bio u potpunosti zadovoljan.

Da probam nešto drugo. Kroz krošnje drveća proviruje sljemenski toranj. Takvi objekti idealni su za testiranje oštrine. Poigravam se malo sa dubinskom oštrinom. Fokusiram malo na toranj, a malo na grane, sve u istom kadru. Još uvijek nije to – to.

Iznenađenje na kraju priče

Poslije tornja dolazi na red razno cvijeće i predmeti te, na koncu, Medvedgrad sa parkirališta uz cestu. Sve sa stativa. I sve mi se činilo nekako nedovoljno oštro i s premalo kontrasta. Nisam pritom bio ni svjestan da sam fotografirao jednu od posljednjih zagrebačkih panorama prije potresa!

Po povratku se nisam naročito žurio s pregledavanjem snimljenog materijala. Nisam mnogo ni očekivao. Tek treći dan odlučujem se prebaciti fotke na računalo. Kako snimam u RAW formatu, naknadna je obrada bila obavezna. I tu slijedi iznenađenje. I ne samo iznenađenje, već oduševljenje!

Uključivanje profila objektiva, dodavanje oštrine i još par pomaka klizača u programu za obradu, i od fotografija sam dobio nešto sasvim drugo. Naravno, dugofokusaši uvijek dalju sliku sa manje kontrasta – to je normalno. I sada vidim zašto je taj objektiv toliko hvaljen u raznim testovima. Zaista zaslužuje sve pohvale. A moram priznati – sad mi se više i ne čini tako težak.

Mladen Fliss