Kroz Rovinj sa Sigma 20mm 1.4
Kad god me put ili prilika povede u Rovinj, fotoaparat već poskakuje u torbi. Veseli se novom objektivu koji će mu se pridružiti prije nego se nagleda uvijek inspirativnih motiva grada Rovinja i njegovih pitoresknih fasada. Ovaj put to je bila Sigma 20mm 1.4.
Galebovi, u daljini more i ja
Iako i zima ima svoje „vruće“ trenutke za fotografiranje, otkad fotkam, jedva dočekam proljeće. Tada sve postaje puno jednostavnije. Sredina proljeća već tradicionalno mami na izlazak iz kuće i duge šetnje, pogotovo ako se radi o – oku i objektivu privlačnom – Rovinju. Rovinj sam fotografirala već mnogo puta u raznim prilikama i vremenskim neprilikama. Nagledala sam se zalazaka sunca uz poluotok starog grada, koji krase brodice koje su se upravo otisnule na ispraćaj sunca u pratnji galebova.
A galebovi, drevni stanovnici Rovinja, izborili su se za svoje mjesto vlastitom snagom i spretnošću, i nepogrešivo će čekati na trenutak dekoncentracije da vam iz ruku otmu kiflu, pecivo ili krafnu još prije nego ste stigli do marmelade.
Vaš će se zalogaj vrlo lako pronaći u kljunu dosjetljivih otmičara. No, osim peciva, zanimaju ih i fotografi. Sasvim navikli na ljude, spremno će vam pozirati, znajući da su istinske zvijezde, koje se pred objektivom ponašaju tako prirodno. Potrebno je tek malo strpljenja, neki od njih će oživjeti vaš slikoviti rovinjski kadar uskih uličica i raznobojnih prozora svojim iznenadnim preletom. Uhvatiti tako „komad neba i komad zemlje“ u uvjetima ograničenog prostora bilo je „piece of cake“ s mojim širokokutnim SIGMA 20mm 1:1.4 objektivom.
Širokokutna SIGMA 20mm 1:1.4 i fotografiranje Svete Eufemije
Kojim god putem krenuli, uspon do jednog od zaštitnih znakova grada, crkve Svete Eufemije, traje kratko. Naravno, toliko fotogeničnih motiva na jednom mjestu možda će ga malko odužiti. Kameni putevi uglačani kao bakin srebrni pribor za jelo, toliko sjajni da odražavaju sve što ih okružuje. Netko je na zid naslonio stari bicikl koji nije vrijedno ukrasti, ali ga je itekako vrijedno ovjekovječiti fotoaparatom. Tri koraka unatrag, i nema više mjesta za uzmak! Stisni okidač! Sva sreća da je sa mnom moja širokokutna SIGMA 20mm 1:1.4 koja nadomješta limitirane mogućnosti kretanja. Svjetionik i par biciklista. Pričekat ću da prođu, svjetionik je ionako simbol usamljenosti. Stepenice ovdje, stepenice ondje. Posvuda stepenice, uglavnom široke i blage, i sve vode prema – gore!
Napokon, nalazimo se na ogromnom platou ispred crkve, gdje je uvijek živahno. Svako malo netko prolazi ispred drevne trobrodne ljepotice. Djeca skaču i tjeraju golubove, tako uporne u svojim neartikuliranim šetnjama. Netko uvijek ulazi, izlazi, uspinje se ili silazi. Čas je prepuno ljudi, a čas ponovno prazno, ili s tek ponekim užurbanim prolaznikom koji nije turist – jer bi barem na trenutak zastao da pogleda oko sebe. I opet, tek mrvicu strpljenja je potrebno da vaš idealan kadar dođe na red, jer kad ste u Rovinju, Sveta Eufemija ili neki njezin dio bit će čest fotografski motiv. Ipak je to crkva s najljepšim pogledom koji možete zamisliti, sa suncem koje joj zalazi ravno pred noge i horizontom ispresijecanim arhipelagom razbacanih škrapa i majušnih otočića.
Sve nabrojano, pa i puno više moja je širokokutna SIGMA 20mm 1:1.4 halapljivo progutala, i stvorila fotografije koje stvaraju zazubice na displeju mojeg SONY-a 7R III.
