Fotografiranje interijera – dizajnerski japanski restoran u Dubrovniku
Eri i Yoshi Tsugawa, par iz Japana, već desetak godina vode restoran Shizuku. I dok to ne bi bila osobita vijest u njihovoj domovini, u jednoj od najatraktivnijih svjetskih destinacija, Dubrovniku, on je nešto posebno. Njihov Trinity Oriental Fusion Lounge bio je moje odredište nakon jednog telefonskog poziva. Na suvozačevo sjedište stavljam svog vjernog pratitelja, foto torbu. U njoj se nalazi moj Sony i par Sigma objektiva, 14 mm i 70-200 mm f2.8. Zašto baš ta dva objektiva? Idealno će mi poslužiti za fotografiranje interijera kod kojeg sam od samog početka znao da će biti nešto posebno.
Azija na ulicama Dubrovnika
Fotografiranje interijera često zvuči monotono i suhoparno. Međutim, za mene svaki interijer ima posebnu atmosferu. Mnogi kolege znaju me pitati što je to zanimljivo u slikanju zidova, stolova, kuhinja, trosjeda… No, za mene je užitak i izazov prenijeti upravo tu posebnu priču kojom nam prostor progovara.
U ovom slučaju gosti ulaze u restoran izravno s mediteranske šetnice na Lapadu, gdje ih dočekuje atmosfera Azije. Ona je uprisutnjena crnom i crvenom bazom, zlatnim detaljima, ograđenim stolovima, intimnom atmosferom… Stječe se dojam jednog potpuno drugog svijeta. Čim sam ušao unutra, opazio sam detalje, vidio kadrove i rakurse.
Svjetlo i sjena igraju svoju igru. Prostor nije odveć velik, no izgleda odlično i pažljivo dizajniran. Pregrade između prostora za sjedenje daju osjećaj odvojenosti, no propuštaju svjetlo. Zidovi su “skriveni” policama koje svijetle i mijenjaju boje te prikazuju japansku kulturu kroz skulpture kojima se naziru samo obrisi. Zanimljivi su i detalji u obliku malih kružno oblikovanih biljaka koje poput zelenih kugli uhvate pogled promatrača.
Fotografiranje interijera kao izazov
Prirodnog svjetla nema previše, no sasvim dovoljno da se u igri s umjetnom rasvjetom ipak stekne dojam njegovog postojanja. Kako bi se izvukao maksimum detalja, sve široke fotografije interijera radim u HDR tehnici. Stativ, Sony A7 r III aparat i Sigma 14 mm su idealni alati kako bih postigao ono što želim. Sve mora biti u “vagi”. Zidovi na fotografijama moraju biti okomiti, a stolovi vodoravni. Koliko god je fotografiranje interijera kreativno, toliko je strogo određeno fotografskim pravilima.
Nakon širokih kadrova, potrebno je uhvatiti i detalje. To je poput igranja skrivača. Mijenjam objektiv i stavljam 70-200 mm f2.8 te otvaram blendu na maksimalni otvor kako bi se mogao poigrati sa planovima.
Uvijek se trudim prvim planom „uokviriti“ detalj koji želim naglasiti. Na taj način kao da vadim iz konteksta interijera one detalje koji se na prvi pogled i ne vide.
To je nalik traženju drveta u šumi: posebnog drveta, koje svojom korom, granama, oblikom izgleda drugačije od ostalih. Detalje fotografiram obično iz ruke. Otvorena blenda ne samo da mi daje zamućene prednje i stražnje planove već mi omogućava da imam dovoljnu brzinu okidanja kako bi mi fotografije bile oštre.
Na koncu, kad se odlučite fotografirati interijere, najvažnije je ne žuriti. Ja obično prošetam prostorom. Pogledam ga iz svih uglova, a potom sjednem i pokušam ga upiti, doživjeti, osjetiti mu puls. I kada postanemo kao jedno, krenem s fotografiranjem te tijekom samog fotografiranja pazim na detalje. No, na kraju se isplati, jer fotografije nerijetko izgledaju bolje od samog prostora uživo.
