Zrće i RAF Camora: koncert za pamćenje sa Sigmom 14-24mm

Nekako sam se probio kroz sedam tisuća posjetitelja, pokupio akreditaciju i ugurao se do backstagea. Posljednja provjera opreme, podešavanje aparata i objektiva. Provjera memorijske kartice i baterije. Sve je bilo spremno! Na pozornici se željno očekivao RAF Camora, austrijski hip-hoper. Znao sam da uspješno fotografiranje koncerta puno ovisi o taktici. Moja je ovaj put bila: širokokutna Sigma 14-24mm F2.8 DG HSM Art.

Fotografiranje koncerta: pogled iz prvog reda

Kakva je procedura kod fotografiranja koncerata? Obično se fotograf akreditira prije samog koncerta kod organizatora i po dolasku dobiva akreditaciju koja mu daje mogućnost pristupiti prostoru namijenjenom za fotografe i snimatelje. Potom obično slijedi šetnja dvoranom ili otvorenim prostorom te odabir prave lokacije, ili bolje rečeno, lokacija s kojih ćemo fotografirati. Lokacije, naravno, ovise o vrsti opreme koju imamo sa sobom i koju ćemo koristiti. Taktika posebno ovisi o vrsti objektiva.

Mene je kontaktirao organizator koncerta RAF Camore, koji je trebao održati koncert na Zrću. Razmišljao sam kako učiniti fotografije zanimljivijima i da publici koja će ih kasnije pregledavati prikažem nešto sasvim drukčije. Htio sam uhvatiti široki plan iz prostora ispred same pozornice i dobiti nove, zanimljive uglove koje publika inače nema prilike vidjeti. Upravo iz tog razloga sam sa sobom ponio širokokutnu Sigmu 14-24mm F2.8 DG HSM Art.

Prve tri pjesme su ključne

Priprema je ključna za fotografiranje koncerta. Ne, nije floskula: organizator vas obično pušta u prostor za fotografiranje samo tijekom prve tri pjesme kako ne biste smetali publici u uživanju u nastupu, kao i izvođaču. Tako da, ako nešto ne štima s opremom, može se dogoditi da se vratite kući praznih ruku.

No, vratimo se na početak. Publika je u iščekivanju. Predizvođač završava svoj nastup, i sve je spremno za zvijezdu! Organizator nas potom pušta u prostor ispred pozornice. Kreću prvi taktovi glazbe, ogroman zastor pada, a austrijski hip-hoper stupa na scenu.

Prostor ispred pozornice nije previše velik, tako da se nas desetak fotografa raspoređuje i krećemo s fotografiranjem. U tom trenutku morate paziti da niste stalno na istom mjestu jer će vam sve fotografije ličiti jedna drugoj. Ja obično krenem s jednog kraja pozornice i polako prelazim prema drugom. Na taj način nikome ne smetam, a ni ne gubim vrijeme na hodanje jer prve tri pjesme naprosto prolete. Računica je jednostavna: ako se puno hoda, malo se fotografira.

Sigma 14-24mm F2.8 DG HSM Art: vrhunska oštrina

Moj SIGMA širokokutni objektiv je na visini zadatka. Radim na najotvorenijoj blendi F2.8, jer mogu dobiti brzu ekspoziciju u uvjetima škrtog svjetla kakvi su na koncertima česti. Istodobno, ne moram dizati ISO vrijednost i riskirati da mi fotografije budu zrnate i pune šuma. Krećem se uz pozornicu i hvatam kadrove koji mi se čine zanimljivima.

U jednom trenutku našao sam se ispred samog izvođača. Čekam da mi se približi. Nisam morao dugo čekati – otvaram objektiv na 14 mm i hvatam odličan kadar ispod samog pjevača s podignutom nogom. Kadar je to koji publika nije mogla vidjeti jer ne mogu pristupiti tako blizu pozornice, a radi se o njegovom signature pokretu, po kojem je poznat. Pomičem se lagano prema drugom kraju. Dolazim do samog pozornice kad nas organizator upozorava da moramo napustiti prostor. Točno na vrijeme.

Rezultati? Vrijedi im nazdraviti.

Našavši se u prostoru iza pozornice, pregledavam fotografije s aparata. Kako sam bio ograničen vremenom, samo sam okidao i nisam se obazirao na pregledavanje onog što sam snimio. U takvim trenucima jednostavno moraš upregnuti čitavo svoje znanje i iskustvo – jednostavno vjerovati sebi i svojoj opremi. Moj Sony i Sigma 14-24mm F2.8 DG HSM Art objektiv su bili na visini zadatka. Fotke su bile odlične!

Ono što volim kod širokokutnih objektiva jest da ih se u ovakvim situacijama smanjenog svjetla, kad autofokus zbog tame ne može izoštravati punom brzinom, može postaviti u ručni način izoštravanja. Naime, širokokutni objektivi obično imaju veliku dubinsku oštrinu pa su fotografije od otprilike jednog metra do beskonačnosti oštre. I ja sam se u par situacija poslužio tim trikom koji je posebno koristan kada imate izvođača kao što je RAF Camora, koji neprestano skače po pozornici pa ga je često nemoguće uhvatiti autofokusom. Zadovoljan šetam prema jednom od šankova na zasluženo osvježenje nakon napornog posla. A odmor su zaslužili i Sony i Sigma u mojoj foto torbi.