Sve za jedan – jedan za sve
Volim putovanja. Mislim da je ono što me kod njih privlači, zapravo – izazov nepoznatog. Naravno, kad kročim u nepoznato, pritom ne ostavljam svoj fotoaparat. To je moje oruđe kad preuzmem ulogu lovca na skriveno blago. Naime, putovanja skrivaju razna blaga poput egzotične hrane, predivnih zalazaka sunca, zanimljivih ljudi i mjesta koja jedva čekaju da poziraju pred mojim objektivom. Ovjekovječiti takva mjesta poseban je izazov jer nerijetko je teško fotografijom prenijeti sve ono što se na njima može osjetiti: mirise, zvukove, atmosferu.
Samo jedan objektiv? Može Sigma 24-70mm f2.8?
No, odlazak na putovanje s fotoaparatom uvijek preda me postavlja isto pitanje… Koji fotoaparat ponijeti? Koji objektiv ponijeti? Jer treba se putovati s čim manje opreme, ali istodobno, pomno je isplanirati – kako bi mi sve što zamislim stalo u kadar.
Dok sam tako sjedio u svom uredu i razmišljao gdje bih mogao otputovati za vikend, iz sanjarenja me prenuo telefonski poziv. Bila je to moja prijateljica Helene iz Njemačke koja mi je oduševljeno predložila da bi voljela vidjeti Istru i njena skrivena blaga. Teško žabu u vodu natjerati – pa niti mene nije trebalo pretjerano nagovarati. Odmah sam krenuo planirati koju bih fotografsku opremu mogao ponijeti. Želio sam ponijeti samo jedan objektiv, jer mi se nije dalo tegliti cijelu torbu. Dijelom zbog želje da mogu skakutati unaokolo bez prevelikog tereta, a dijelom jer mi se to činilo kao pravi izazov, snimiti sve s jednim objektivom. Odluka je pala na moj Sony A7 R III te Sigmu 24-70mm f2.8. Navedeni objektiv u kombinaciji s mojim “full frame” senzorom odlična je kombinacija širokokutnog i laganog teleobjektiva koji otvara more mogućnosti za snimanje raznih vrsta fotografija.
Sve je jednostavnije bez teške torbe na ramenu!
Dan u Grožnjanu bio je sunčan i vruć. Rekao bih, idealan za fotografiranje, a grožnjanske uličice gotovo puste. Svi su stanovnici ovog pitoresknog istarskog gradića pobjegli u hladovinu svojih kuća. Pravi raj za fotografa poput mene! Bez teške torbe na ramenu, mogao sam se brzo kretati i otkrivati kadar za kadrom te svako malo pomagati Heleni da snimi nešto svojim mobitelom. No, nakon nekoliko snimljenih fotografija, priznala mi je da bi htjela i ona uskoro putovati s pravim fotoaparatom. Počela me ispitivati o opremi koju bih joj preporučio.
Prepoznavši ovaj novonastali entuzijazam, ozarena sam joj lica počeo postavljati uobičajena pitanja. Koliko bi bila spremna uložiti, želi li nešto jednostavnije ili bi htjela staviti naglasak na vrhunsku kvalitetu fotografija. Učinilo mi se da nije dvoumila ni trenutka već je odgovorila da bi sve dala za jedan aparat i objektiv koji joj mogu ponuditi sve. Pejzaže, portrete, hranu, uličnu fotografiju, interijere… Nasmijao sam se… Pa to svi želimo!
Pokazavši joj moj Sony sa Sigma 24-70mm f2.8, samo sam joj kroz osmijeh odgovorio: “Možeš imati jedan za sve!”
