Putovanja: Sigma 50mm f1.4 na ulicama Skopja
Putovanja su izvor inspiracije za svakog fotografa, bez obzira na predznanje i opremu koju posjeduje. Svaki kutak skriva novo iznenađenje i novu priliku da ukrademo pokoji trenutak za vječnost škljocajem fotoaparata. Jedno od takvih putovanja bilo je i ono u Skopje s mojim objektivom SIGMA 50mm f1.4.
Stara čaršija i Sigma 50mm f1.4
Prva dva dana činilo mi se da sunce tamo sja samo u onoj staroj pjesmi. Naposljetku, trećeg je dana na oblacima prošaranom nebu provirilo sunce, i počelo sušiti ulice i fasade. Grad koji se svakog dana iznova budi iz povijesnog drijemeža mamio je na šetnju mokrim ulicama Stare čaršije.
Vremena nije bilo mnogo, pa sam u brzini razmišljala koji bi to Sigma objektiv bio idealan za dokumentiranje života na ulicama Skopja i odlučila se za SIGMA 50mm f1.4. Njegova jako otvorena blenda može pružiti odlične fotografije čak i u uvjetima iznimno slabog svjetla. Tako sam mogla postati neprimjetni slikopisac života na ulicama Skopja.
Ulična fotografija pod limenim krovovima
Ulična fotografija puna je uzbuđenja. Zanimljivi kadrovi iznenada se stvore, i jednako brzo nestanu. Međutim, znala sam da me čeka puno prilika za sudar kultura pod limenim krovovima čaršije koji su se tek počeli sušiti. Tu su stalno prisutni i odnekud poznati mirisi balkanskih pazara, poput Proustovih kolačića madeleine. Zatim, šarenilo buvljaka i nama zapadnjacima uvijek zanimljive odjevne kombinacije muslimanskih žena, koje, za razliku od uniformnosti muškaraca, privlače mnogo više pozornosti.
Polumrak tezgi nudi mnoštvo egzotičnih začina i južnog voća. Začini i mirodije svojim bojama i mirisima neodoljivo mame da ih se kuša. Tu su i klasični vašarski proizvodi, poput onih koje smo u Zagrebu znali zvati “Cici mici na šibici”, ili pak šećerna vuna koju inače viđamo samo uz kakav putujući cirkus. Sve to u Skopju se može naći pod jednim starim limenim krovom, koji sakriva životnu i razigranu stvarnost. Prolazeći pored svakog od prodavača, mogu čuti njihov povik na gotovo svim narječjima bivše republike, jer oni za svakoga imaju uzvik, neku zanimljivu opasku ili pak dobace nešto sasvim uzgredno, ali iz duše.
Sudar civilizacija, zlato i kitsch
Naći se među njima s fotoaparatom je nalik rudarevu nailasku na “zlatnu žilu”. Sigmina “pedesetica” pokazala se kao pravi alat, jer je dovoljno široka da uhvati perspektivu beskrajnih prolaza kroz štandove, a opet dovoljno uska da uhvati detalje, boje, kontraste. Kako je čak i u pola bijela dana pod limenim krovovima prilično mračno, veliki otvor blende nije luksuz, već potreba. Da sam odlučila koristiti bljeskalicu, već na prvi bljesak svi bi se prodavači razbježali poput preplašenih vrabaca.
S fotoaparatom u ruci prilazim tako uskim prolazima pazara i trudim se ne izgledati kao turist i privlačiti nepotrebnu pozornost, premda je lokalno stanovništvo na nju vjerojatno naviklo. Moja SIGMA 50mm f1.4 objektiv, još uvijek je dovoljno kompaktna, no i više nego dovoljno moćna. Daje mi mogućnost da kompetentno zavirim u polumračne štandove i svakodnevni život čaršije. Iz pretrpanih uličnih izloga svjetluca zlato, kičaste haljine i sjajne cipele, kao da je to jedino što je čovjeku potrebno. Na pitanje zašto je to tako, rođena Skopljanka mi kaže: “To nismo mi, to su oni”, misleći na Albance. Unatoč tome, priznaje da se posljednjih godina i Makedonci polako vraćaju na čaršiju.
I ovdje, dakle, vječan sudar civilizacija stvara te snažne i zanimljive kontraste Balkana, pa čak da i zanemarim veliku količinu nepotrebnog kiča i smeća, koji ne odgovara svakom ukusu, naziv Balkan nose i ćevabdžinice i putničke agencije – pa čak i cipele. Tek toliko da u svakom trenutku znamo gdje se nalazimo.
